Volim to što sam ti konačno odlumila.. Koliko dobro ne znam.. Ali ja sam zadovoljna, što je i najbitnije zar ne?
Možda i nisam u najboljem stanju da pišem o ovome, o nama, ali jednostavno osjećam potrebu.
Šta je bilo?
Nisi navikao da te, što bi se u današnje vrijeme reklo KULIRAM? E pa, navikni se, to sam nova ja.
Možda nije to ono što očekuješ. Pa naravno, navikao si da ti praštam svaku glupost, da tvoj osmijeh rješava sve.
Ali... Nije više tako. Ponosno dižem glavu i uživam u tvom pogledu koji odaje sumnju i pitanje ''šta je sad pa ovo?''
Dosta je bilo tvoje ''vladavine'', sad je došlo moje vrijeme. Moje vrijeme da uživam u onome što sam zaslužila. Pa, ako ti nisi taj koji može to da mi pruži..Ne brini, naći ću ja nekoga ko može. I pitam se samo kad bi imao priliku da pročitaš ovaj post, mada znam da nećeš, da li bi shvatio da se uopšte radi o tebi, da sam ja ta koja piše O TEBI.
A ko si TI da ja pišem o TEBI?
Šta si ti dao mom životu, osim besmisla, bola, i tuge (s vremena na vrijeme)? Ništa.
Sad ti mogu reći samo, da zaboraviš na sve to. I da ćeš ti biti taj koji će proživjeti sve ovo kao ja.
Obećavam ti to!