Ljepše je uživati u nekom drugom svijetu, u snovima.
Maštati o nečemu uglavnom nemogućem... Za nekoga su moji snovi možda smijepni i besmisleni, ali u njima, ja pronalazim svoj mir.
Da nema maštanja i sanjanja život bi bio besmislen, suroviji nego što jeste(ako je to moguće), tmuran i siv.
Snovi uljepšavaju stvarnost.
Želim. Želim lijep i miran život, bez mržnje među ljudima, bez ratova... Ali, to su samo moje želje, pusti snovi, mene i onih sličnih meni.
Te su želje ostvarljive, samo u mašti. ''Tamo'' imam svoj svijet, baš onakav kakav želim da bude. Miran i pošten. Pun osjećaja, pun mogućnosti da se ostvari ono što želim i što hoću. Svijet u kome postoji BUDUĆNOST!
To nisu velike želje, bar meni tako ne izgledaju... To su samo snovi o ''normalnom'' životu, koji ne živim i ne mogu, jer su ljudi zli, sebični i ne mare ni za koga i ni za šta, da bi ostvarili svoj cilj. PONOS, OBRAZ, DOSTOJANSTVO, riječi koje su nekada imale veliko značenje, sad većini, ne predstavljaju ništa...Nažalost.
Naravno postoje i oni koji još uvijek vjeruju da nešto može da se promjeni, koji uživaju u malim stvarima...ali takvih je, sve manje i manje...
Samo je u mom svijetu sve više takvih koji žele više i bolje, i MOGU!
Zato volim svoje snove i svoj život u istima. Ali, naravno, ništa nije savršeno, pa tako ni moj život u snovima, jer postoji buđenje, koje mi sigurno sljeduje.
Buđenje, vraćanje u surovu realnost i onu uglavnom ružniju stranu života.
